Dok se pripremamo za prezentaciju radionica u sklopu 51. Teatarskog festivala BiH FEDRA, u nastavku pročitajte zanimljiv razgovor kojeg smo imali sa našim edukatorom Benjaminom Konjicijom!
Za početak, reci nam nešto više o sebi…
Ja sam Benjamin Konjicija, imam 25 godina, trenutno sam apsolvent na Odsjeku za dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Imam iskustva u profesionalnom, poluprofesionalnom i amaterskom pozorištu. Ponosni sam osnivač pozorišne trupe Magični teatar koja blisko surađuje s Okupom – potražite nas na Instagramu 🙂 . Jako sam zainteresovan za lutkarsko pozorište i to je grana pozorišta koja me trenutno najviše fascinira, koju istražujem i prema kojoj se profesionalno usmjeravam.
Kakvi su tvoji utisci o projektu kojeg trenutno provodimo?
Jako pozitivni! Nisam mogao biti zadovoljniji. Iskreno, sve se čini kao jedno uzbudljivo putovanje i radujem se svakoj njegovoj etapi, a još više destinaciji! Uživamo zajedno, učesnice i učesnici, a i mi edukatori. Svaki put kad se sretnemo prostor ispuni posebna energija koja je jako inspirativna, kreativnost pršti na sve strane, a i svi si međusobno vjerujemo, što je vrlo važno. Pravo je zadovoljstvo raditi s tako kreativnom i otvorenom skupinom ljudi. Usklađeni smo, ulažemo velike napore u ovaj projekt i stvaramo nešto posebno. Zato mi je jako drago što sam dio svega ovoga.
Da li primjećuješ talent za dramsku umjetnost kod mladih u Bugojnu?
Itekako! Bugojanska ekipa na pozornicu donosi osjećaj razigranosti i slobode koji je za svaku pohvalu. Ne boje se riskirati, razmišljaju izvan okvira i jednostavno puštaju svoju kreativnost da divlja. Ne bih ograničio njihove talente samo na “dramske”. Imaju sposobnost prihvatanja pozorišta i u njegovim najapstraktijim oblicima. Inspirativno je gledati ih kako eksperimentišu, improvizuju i unose svoj jedinstveni štih u radionice. Toliko toga profesionalci mogu naučiti iz njihovog “divljeg” pristupa, koji savršeno odgovara našem načinu rada i “Buđenju proljeća” koje koristimo za inspiraciju.
Postoji li neko djelo koje te inspirisalo da se baviš dramskom umjetnošću?
Teško je pripisati svoju inspiraciju samo jednom umjetničkom djelu. Smatram da je raznovrstan raspon uticaja oblikovao moju ljubav prema pozorištu. Od crtanih filmova na Cartoon Network-u, preko nadrealnih svjetova Davida Lyncha do performansa Marine Abramović, inspiraciju crpim iz raznih izvora. Raznolikost ovih i mnogih drugih djela i ljudi me do sada oblikovala i nastavlja me oblikovati. Mislim da je u ovoj raznolikosti bogatstvo.
Da li imaš neku ideju koju još nisi uspio realizovati, a volio bi?
Imam puno ideja; od cjelonoćnog pozorišnog performansa u šumi, preko TV serije koju niko ne želi finansirati, do jednostavnijih stvari koje nisu još uvijek dočekale odgovarajući trenutak. Ove ideje uglavnom ostaju na čekanju zbog finansijskih ograničenja, ali i nedostatka predanih suradnika, zbog čega me susret sa potencijalnim budućim suradnicima, kao što je ovaj, toliko oduševljava.
Vjerujemo da svi umjetnici u nekome vide uzor. Koji je tvoj?
Slično kao i sa djelima koja me inspirišu, tako je i sa ljudima, teško mi je odabrati samo jednu osobu. Prošle godine sam imao priliku raditi sa Bread & Puppet pozorištem, čitava ekipa lutkara, sa Peterom Schumannom na čelu, moji su uzori. Započeli su s idejom i predanošću iz temelja izgradili danas jednu od najznačajnijih pozorišnih trupa na svijetu, koja djeluje više od 50 godina. Dosta je još umjetnika koji su mi kreativni uzori, previše da ih se svih sjetim i navedem.
